„Istorija jednog naroda piše se u knjigama, ali ono što jedan narod čini narodom jeste njegova kultura. To je ono što se čuje u njegovoj muzici, što se vidi i oseti u njegovom tonu, to je ono što govori svaki instrument na kojem taj narod svira“, istakao je ministar, koji je ovogodišnji domaćin manifestacije.
Podsećajući na značaj saborovanja posvećenog tradicionalnim instrumentima, ministar je naveo da su kroz slične manifestacije — od Sabora trubača u Dragačevu i Sabora frulaša u Prislonici do Sabora violinista u Pranjanima — sačuvani i promovisani različiti oblici muzičkog nasleđa Srbije.
Govoreći o violini, istakao je da su je, kao i trubu, naši muzičari prihvatili i učinili delom sopstvene tradicije, često bez poznavanja notnog zapisa, ali sa izuzetnim sluhom i sposobnošću da emociju pretoče u muziku.
„Narod više pamti ono što je odsvirano i otpevano, nego ono što je napisano. Naš narod je izdržao i vekove turskog ropstva iako nepismen, ali znao je da peva, da pripoveda i to je ono što nas je očuvalo“, rekao je Selaković.
On je posebno istakao značaj Sabora za Pranjane i ceo ovaj kraj, naglasivši da je manifestacija, iako mlada, uspela da se ukoreni brže nego što se očekivalo, istovremeno doprinoseći ponovnom oživljavanju ovog dela podno Suvobora i Ravne gore.
„Ovaj Sabor će, uveren sam, živeti dugo, zato što okuplja dobre ljude, čista srca, zato što okuplja one kojima su umetnost i violina život, i zato što okuplja one koji vole Srbiju, vole i čuvaju našu tradiciju i kulturu“, rekao je ministar i dodao da su Pranjani postali mesto gde se ljudi okupljaju i gde se najbolji virtuozi na violini nadmeću.